Jadranka Stojaković je bosanskohercegovačka kantautorica koja je ove godine skinuta sa spiska slobodnih umjetnika Kantona Sarajevo. Kao umjetnici, Ministarstvo kulture i sporta ovog kantona neće joj više uplaćivati doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje iako joj je to sada prijeko potrebno jer se liječi u u Banjaluci.
Zbog oštećenja motornog neurona umjetnica ne može da hoda te je osuđena na kolica. Bolest je nije spriječila da dalje radi, te je tako u martu ove godine predstavljen njen kompilacijski album
Boje zvuka,presjek njenog dugogodišnjeg rada.
Iako je kantautorica bila radno aktivna, a po zakonu je to jedan od uslova za status slobodnog umjetnika, u slučaju Jadranke Stojaković, kao i uspješne likovne umjetnice Danice Dakić, razlog za brisanje sa spiska bilo je mjesto stanovanja koje više nije na području Kantona Sarajevo. Sa spiska su obrisani i Selma Muhedinović, Margita Lazarević, Narcis Kantardžić te Faiz Softić.
Zašto je Deen na tapeti javnosti?
U sarajevskom kantonu prije nekoliko mjeseci bila je najavljena revizija spiska samostalnih umjetnika, a u javnosti su se mogla čuti mišljenja da pojedini umjetnici koji su uvršteni na njega, žive na račun građana. Najčešće prozivani umjetnik bio je Fuad Backović Deen.
Status samostalnog umjetnika ima od 2009.godine. Za portal
Radiosarajevo.ba,
umjetnik je izjavio kako u pravilniku piše da osoba koja ima status slobodnog umjetnika može imati pauzu zbog studiranja van domovine dužu od 6 mjeseci,ali da to mora i dokazati validnim papirima i dokumentima:
“Na školovanje sam otišao u septembru 2009., ali sam, bez obzira na vrlo naporno školovanje, stigao biti ativan i na BH muzičkoj sceni, povremeno nastupajući na muzičkim manifestacijama. U maju 2012. sam diplomirao i dobio dva zvanja : dipl. manager modnog businessa i dipl. brand manager, te je sa tim zvanično i okončan moj studentski boravak, o čemu je ministarstvo dobilo vrlo validne dokumente koji to i dokazuju” rekao je Fuad koji se nakon studija vratio u Sarajevo.
Deen je ove godine objavio i video zapis za pjesmu Voli me hitno. Baš kao i Jadranka Stojaković, ove godine iza sebe ima objavljen materijal.
Zenička javnost ne zna ko su slobodni umjetnici u ZDK
S druge strane, u Zeničko-dobojskom kantonu javnost i nije toliko upoznata sa spiskom i umjetnicima.
“Na području Zeničko-dobojskog kantona od 2005.godine na snazi je kantonalni Zakon o samostalnim umjetnicima. Ovim zakonom je uređena procedura sticanja statusa samostalnog umjetnika, kao i pojedina prava samostalnih umjetnika na području Kantona, među kojima je i pravo na uplatu doprinosa za samostalne umjetnike. Zakon predvida postojanje Stručnog vijeća koje predstavlja konsultativno tijelo formirano radi rješavanja pitanja vezanih za status i prava samostalnih umjetnika. Članove Stručnog vijeća su predložila umjetnička udruženja sa područja Kantona. Do sada su pravo na uplatu doprinosa po utvrđenoj proceduri ostvarila dva umjetnika: slikarAhmet Hundur i književnik Kemal Mahmutefendić” izjavio je za nasMirko Trifunović, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona.
Hundur: Razlika u stažu mi je najveći problem
Ahmed Hundur je akademski slikar iz Tešnja. Nacrtao je sve što pamti i vidi u svom zavičaju. Kaže da je status slobodnog umjetnika dobio jer se istakao u svom radu:
“Ja ovaj status imam još od 1997.godine, kada je bio na snazi zakon o slobodnim umjetnicima još iz bivše države. Dvanaest godina bio sam bez uplaćenih doprinosa, ni na nebu ni na zemlji. U ZDK ovaj zakon usvojen je tek prije dvije-tri godine. Moj staž slobodnjaka je puno veći, tako da je ta razlika u stažu i moj najveći problem. Svi se ograđuju od ovoga, npr. Federalno ministarstvo ‘diže ruke od ovog problema’ zato što je u mom kantonu ovaj zakon kasno usvojen” rekao nam je Hundur.
Prema ovom zakonu jedina obaveza koju Hundur ima jeste podnošenje finansijskog izvještaja u slučaju da je dobio još neka sredstva od kantona.
U idealnim uslovima, zaposlenim umjetnicima njihove matične kuće bi im uplaćivale doprinose. Tako bi jedan glumac iz pozorišta, pjevač iz opera, muzičar iz orchestra imao uredne i plaćene doprinose pred zakonom. Međutim, postoje I vrste umjetničkih djelatnosti koje se obavljaju samostalno - slikari, književnici, muzički solisti. Da bi država preuzela finansiranje njihovog osiguranja kroz status samostalnih umjetnika, potrebno je da dokažu da su ga zaslužili- a pitanje je ko valorizuje njihove zasluge...
Hrvatska: na spisku preko 1300 umjetnika
Za usporedbu, pogledajmo kakva je situacija u susjednoj Hrvatskoj. Tamo još od 1965.godine, iz vremena bivše države, postoji Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku djelatnost. Članstvom u istoj se stiče pravo na uplatu doprinosa iz sredstava budžeta. Republike Hrvatske. Kao član udruge, umjetnik treba da kontinuirano I profesionalno obavlja umjetničku djelatnost te da je umjetničko djelovanje jedino I osnovno zanimanje.
U Hrvatskoj 2011.godine na spisku je bilo 1296 slobodnih umjetnika, od tada se ovaj broj povećavao. Prošle godine od 172 zahtjeva, 63 umjetnika su dobila pravo finansiranja od strane države.
Inače na hrvatskom spisku slobodnih umjetnika nalaze javnosti poznata imena kao što su: Damir Urban, Alen Islamović, Danijela Martinović, Jasmin Stavros, Kemal Monteno, Goran Bare, Filip Juričić, Robert Kurbaša, Ecija Ojdanić, Ana Vilenica…
Severina: dežurni krivac Hrvatskog spiska slobodnih umjetnika
Kako je u BiH bilo priče o Deenovom status, tako je ranijih godina bilo prašine I u vezi sa popularnom pop pjevačicom Severinom i njenim prisustvom na spisku umjetnika Hrvatske. Severinini visoki honorari za nastupe u klubovima u Hrvatskoj udrugi slobodnih umjetnika izazvali su negodovanje, jer što će državna potpora dobrostojećoj Severini? Čak iako je taj svoj iznos pjevačica uplaćivala za djevojčice zaražene HIV-om, javnosti to nije bilo dovoljno, jer svaki drugi izvođač tu I tamo zna pokazati humanu stranu te uplaćivati novac ili održati koncert za one kojima je to najpotrebnije.
U sređenoj državi umjetnik bi trebao da plaća porez, a država svakom prijavljenom umjetniku za uzvrat uplaćuje doprinose. To bi značilo da za svaku prodatu sliku, svaku ulogu u seriji ili svaku održanu ‘gažu’ u nekom klubu, umjetnik državi ‘vrati’ ono što je njeno.
U cijeloj priči sporno je da li ovakva finansiranja treba tretirati kao socijalnu pomoć ili bi prisustvo na ovim spiskovima trebalo predstavljati čast za pojedinca.
Tekst je nastao u okviru trening programa Mediacentra „Škola digitalnih medija" u okviru UN-ovog projekta za partnerstvo i zagovaranje Milenijumskih razvojnih ciljeva.
Melisa Delić/Radiosarajevo.ba
( Ovaj tekst sam dodala na blog iz razloga jer je ovo duži tekst-a pitali su me zašto ne pišem duže tekstove? )
